Vodeno hlađenje procesora

Originalno objavljeno: 2004-01-06 (YYYY-MM-DD)
Malčice ažurirano: 2011-02-06 (YYYY-MM-DD) - Arhivski sadržaj

Blok za vodeno hlađenje procesora

Najprije da nešto rasčistimo: zašto vodeno? Paaaaa..., očekivalo bi se da odgovor na to pitanje već znate.
Razni overclockeri love maksimalne performanse, meni je primarno bilo rješiti se buke AMD rashladne zujalice (Thunderbird). A osim toga, valjda i ja imam pravo baviti se egzibicijama!

Ovdje je fokus na bloku koji se kači na procesor, on je najvažniji i najteži za izraditi.
Osim njega, još su dvije ključne komponente:

Kao izmjenjivač topline poslužit će bilo kakav grijač kabine sa autootpada.
Pumpa za vodu kod mene je akvarijska uronjena, najmanja koju sam našao, kapaciteta 60 l/h.

Principe i upute za vodeno hlađenje potražite negdje drugdje, a ovdje idemo napraviti vodeni blok, što jednostavnije i za sitnu lovu.

Radio sam još prije vodeni blok glodanjem u aluminiju. Aluminij se lako obrađuje, a opet je to ispalo puno ne baš jednostavnog posla i to na stroju kojeg nema svatko kod kuće. Kad sam radio ovaj bakreni blok, moralo je to biti jeftino, jednostavno i od lako dobavljivog materijala. Ovako je to na kraju sastavljeno:
(klikni na sliku za povećanje)

Baza za procesor je ploča 50 x 50 x 5 mm, jednostavno odrezana od komada bakrene trake 50 x 5 mm. Sama komora je komad cijevi promjera koji se našao pri ruci (oko 35 mm), visine nekih 20 mm. Sve je poklopljeno pločom ugrubo izrezanom u osmerokut na kojoj su probušene rupe za ulaznu i izlaznu cjevčicu od 10 mm. Sve tvrdo zalemljeno, a poslužilo bi i meko. Utrošeno je par sati rada i samo dio bakra kupljenog za 27 kn.
Baza je poravnana tokarenjem da bi bilo manje posla s brusnim papirom, što je još uvijek daleko jednostavnije i jeftinije od glodanja utora u debelom bakru.
Primitivan test dokazao je opravdanost jednostavnosti dizajna:
U spremniku je ostavljena minimalna količina tekućine, ugašen je ventilator i sistem ostavljen da se dobro zagrije. Zatim je u spremnik uliveno pola litre dobro rashlađene (iz hladnjaka, cca. 4 st. C) tekućine uz opipavanje vodenog bloka rukom. U roku nekoliko sekundi cijeli blok je bio ohlađen, čak i ćoškovi koji su daleko od tekućine. Zaključak je da je izrada labirinta ili bilo čega drugog s namjenom povećanja površine za izmjenu topline čisti gubitak vremena. Odvesti 50-100 W je šala kad se to radi tekućinom.